Hrvatice i Hrvati, imamo H&M!

Konačno se i to čudo desilo u nas malih Hrvata. Konačno se više ne mora hodočastiti u Graz, Beč, Budimpeštu, Prag i bilo koji drugi grad na zemaljskoj kugli koji je imao ovo svetište od trgovine, ovaj sveti gral. Konačno nismo zemlja trećeg reda u h&movskom pogledu. Imamo svoj haundem. San svake šminkerice i one koja se tako osjeća biva tako ispunjen.

Iako toliko prosvjedovano protiv izgradnje, iako toliki znoj i žuljevi na stražnjici od sjedenja na hladnom betonu ne bi li se spasila četiri stabla Varšavske ulice u centru grada, ništa nije moglo spriječiti da i mi imamo svoj haundem.

Ali takvo opsadno stanje nitko nije očekivao. Ja ponajmanje. Toliku navalu na hrpu jeftinih koliko-para-toliko-muzike krpica još ne vidjeh u svom mladom životu. Gužvu, dakako, očekivah, ali aerodromsku ogradu pred ulazom, zaštitare koji broje ljude koji mogu ući, stampedo poludjelih žena i onih koji se tako osjećaju pred samim ulazom i mahnito i euforično čekanje ne bi li se dograbili svoje majice za 59,90, e to ipak ne očekivah.

Tresla se brda, a H&M ipak otvoren. Pitam se koliko je onih koji su žustro prosvjedovali protiv otvorenja još jednog šoping centra na kraju tamo kupovali akcijske artikle. I još je nešto strahovito zanimljivo. H&M je švedski lanac trgovina. Ne njemački. I upravo iz razloga toga što su uglavnom svi jezici na svijetu uglavnom različiti umjesto veznika stoji znak &. Čemu onda haundem?