ponedjeljak, 21. ožujka 2011.

Noć muzeja

28. siječnja se u Hrvatskoj dogodila Noć muzeja, sedma po redu. Ulaz u muzeje tad je besplatan, a svi muzeji su bili otvoreni od 18 sati do 1 sat poslije ponoći. Rekordna posjećenost, kažu, s oko 130.000 posjetitelja.

Iako nisam pobornica ovakvih masovnih manifestacija, priliku da na blogu ostavim pokoje tužno slovo o ovoj ipak nisam htjela propustiti. Naš izbor bio je Muzej suvremene umjetnosti, nedovršeno, a ipak otvoreno zdanje pred kojim je, očekivano, bila ogromna gužva. Bio mi je to prvi posjet tom novom zagrebačkom muzeju i pronađoh idealno vrijeme za njegov posjet, kao što uvijek i za sve pronalazim idealno vrijeme.

Prva stvar koja mi je zapela za oko bio je štand s kokicama i pečenim kestenjem ispred ulaza u muzej. Groteska na kakvoj bi i sam Poe pozavidio. A možda je to bila kulturna i suvremena muzejska instalacija koju moj mozak nije mogao pojmiti. Unaprijed se ispričavam zbog svog neshvaćanja. Osim navedene instalacije, ispred muzeja bilo je previše različitih ljudi od kojih više od polovice realno nije pojma imalo zašto je uopće tamo.

Bolja situacija nije bila niti unutar muzeja. Previše ljudi koji su samo smetali jedni drugima u marširanju po muzejskim hodnicima, dok su letimično pregledavali raznorazne suvremene instalacije koje imaju biti umjetnošću. Svakako su svi ti ljudi bili noćna mora i sirotim kustosima, koji nisu mogli pratiti kompletan tijek događanja, nisu mogli baš svakom klincu koji se silom prilika zatekao tamo reći da se u muzeju ne mora baš sve opipati i naravno da je Noć završila s nekolicinom oštećenih eksponata.

Sve u svemu, ja i dalje ne shvaćam niti koncept, a bome još manje smisao same Noći muzeja. Previše ljudi kojima je dosadno doma, a čuli su da se u gradu događa nekakva noć muzeja, pa su čuli da je ulaz u muzeje besplatan, pa k tomu još da rade do kasno u noć - idealna prilika za muzejski maraton. Je li to smisao obilazaka muzeja? U jednoj noći obići ih najviše što se može, a uopće ne pojmiti sve viđeno? Trivijalizirati muzeje nekakvim priredbama kojima tamo nije mjesto? Dovesti ljude koji prije Noći muzeja uopće nemaju pojma da muzeji postoje, a poslije te noći naglo opet zaborave na njih i tako ukrug? Muzeji ne trebaju, nikad nisu bili i nikad neće biti stvoreni za široke mase ljudi. Otvoreni su za sve koji imaju potrebu ući i vidjeti ono što oni nude, ali ovakvi sajmovi malograđanštine im doista nisu potrebni.

2 komentara:

Irena B kaže...

Što bi se reklo, mukte i sirće slatko :D :D

Barbara kaže...

vidiš, ta mi mudra nije pala na pamet :D